Prvo, nekoliko materijala koji se obično koriste u obradi zupčanika
1. Čelik: Često korišteni čelik s udjelom ugljika od 0.1% do 0.6% ima vrhunske performanse, a toplinska obrada može pomoći u poboljšanju mehaničkih karakteristika.
a. Cast steel: Usually employed in applications of great size (d>400–600 mm) i nisu prikladni za kovanje, lijevani čelik je ZG310-570 i ZG340-640 imaju visoke troškove; nosivost je manja od one proizvedenog čelika; otpornost na trošenje i čvrstoća su stvarno slabi.
b, Kovani čelik: Uobičajeno korišten: 45,35SiMn,42SiMn,40Cr,35CrMo, Čelik je kovan i njegova su svojstva znatno poboljšana.
2. Lijevano željezo: Obično se koristi u otvorenim zupčanicima i aplikacijama s niskim brzinama, sivi lijevano željezo (HT200, HT300) i nodularno željezo (QT500-7) - ima osrednju čvrstoću, ali se jednostavno oblikuje.
3. Aluminijske legure, bakar i drugi materijali.
4. Ostali nemetalni materijali za obradu koji se često koriste za male snage, velike brzine, niske buke i druge potrebe uključuju plastiku, najlon, itd.
Drugo, osnovni zahtjevi materijala za obradu zupčanika
1. Jednostavna obrada i toplinska obrada
2. Tvrdoća površine zuba treba biti dovoljno tvrda, a jezgra zuba treba biti žilava.
3. Čvrstoća korijena zuba je slaba zbog velikog broja ciklusa naprezanja zupčanika; dakle, kada je razlika u tvrdoći između velikih i malih zupčanika značajna, tvrđi zupčanik će uzrokovati učinak otvrdnjavanja hladnim radom na površini zuba mekšeg zupčanika, čime se poboljšava čvrstoća kontaktnog zamora zupčanika. Dakle, tvrdoća površine zuba malog zupčanika je 30–50HBC veća od tvrdoće velikog kotača, meke površine zuba HBS<=350, and the hard tooth surface HBS>350 kako bi se zajamčilo da veliki i mali zupčanici imaju isti vijek trajanja.