Istraživači s King's Collegea u Londonu u Ujedinjenom Kraljevstvu po prvi su put razvili način slanja složenih uputa robotu bez struje, što može osloboditi više prostora za "razmišljanje" za "mozak" robota. Ova svjetska premijera otvara mogućnost nove generacije robota. Nalazi su objavljeni u najnovijem broju časopisa Advanced Science.
Oponašajući rad određenih dijelova ljudskog tijela, istraživači su upotrijebili novi kompaktni sklop koji je prenosio niz uputa uređaju kroz promjene pritiska tekućine u njemu. Prebacujući rad softvera na hardver, novi sklop oslobađa računalni prostor za robota da "razmišlja", a prostor koji je izvorno korišten u kontrolnom centru može se koristiti za pokretanje složenijeg AI softvera.
Jednostavno rečeno, robot je podijeljen na dva dijela, mozak i tijelo, prema istraživačima. AI mozgovi mogu pomoći u upravljanju gradskim prometnim sustavom, ali zašto mnogi roboti ne mogu ni otvoriti vrata? Razlog tome je što hardver nije pratio brzi razvoj softvera. Stvaranjem hardverskog sustava koji radi neovisno o softveru, mnogi računalni zadaci mogu se prenijeti na hardver, baš kao što ljudski mozak ne treba narediti srcu da kuca.
Trenutno se svi roboti za rad oslanjaju na struju i računalne čipove. "Mozak" robota sastoji se od algoritama i softvera koji prosljeđuju informacije tijelu ili hardveru putem kodera i zatim izvode radnju. U području meke robotike ovaj je problem posebno izražen. Područje koristi meke materijale za izradu uređaja kao što su robotski mišići, često uvodeći tvrde elektroničke kodere i vršeći pritisak na softver kako bi se materijali ponašali na složene načine.
Istraživači su razvili rekonfigurabilni krug s podesivim ventilom. Postavljen je u hardver robota, a ventil se ponaša kao tranzistor u normalnom krugu. Inženjeri mogu koristiti pritisak za slanje signala izravno hardveru, oponašajući binarni kod, omogućujući robotu da izvodi složene radnje bez potrebe za strujom ili uputama iz središnjeg mozga. To omogućuje višu razinu kontrole u usporedbi sa trenutnim krugovima koji se temelje na tekućini.
Očekuje se da će ovaj rezultat dovesti do razvoja robota koji mogu raditi u okruženjima u kojima uređaji na električni pogon ne mogu raditi, poput snimanja u zonama zračenja ili rada u okruženjima osjetljivim na energiju kao što su sobe za magnetsku rezonanciju.